\n
\n<\/strong><\/p>\n
Alejandro Zaera-Polo<\/strong>\u00a0je u odli\u010dnom eseju \u201cNo Frills and Bare Life\u201d (Living in an Endless City, ur. Ricky Burdett i Deyan Sudjic, 2011) razvio tezu da su\u00a0low-budget avio kompanije, low-budget moda pa i low-budget arhitektura u osnovi politi\u010dki programi<\/strong>, naslanjaju\u0107i se dijelom na postavke talijanskog filozofa Giorgia Agambena. Goli \u017eivot je dvostruki pojam kojim Agamben opisuje \u201cultrasuvremen, \u017ertveni \u017eivot onih bez vlasni\u0161tva, oblik poniznog gra\u0111anstva koji se nalazi u nekvalificiranom politi\u010dkom podzemlju\u201d. Iako se u svijetu svedenom na tr\u017ei\u0161ta i potro\u0161nju tradicionalno shva\u0107anje gra\u0111anskog kao politi\u010dki suverenog transformira za sve,najradikalniji gubitak politi\u010dkih prava danas u Europi do\u017eivljavaju imigranti<\/strong>. Tako\u0111er, sasvim materijalne ograde kojima se odvajaju od domicilnog stanovni\u0161tva, vi\u0161e su, \u010dvr\u0161\u0107e i bolje kontrolirane od onih koje stoje izme\u0111u europskog prekarijata i elita, no kada pogledamo neke globalne primjere,\u00a0gated communities ve\u0107 su stvarnost<\/strong>, bez obzira na nacionalnu pripadnost onih unutar i izvan ograde.<\/p>\n U Europi bez jasne i jedinstvene politike prema azilantima, sa zna\u010dajnom unutarnjom fluktuacijom stanovni\u0161tva iz ekonomskih razloga,\u00a0ovogodi\u0161nji selektor Bijenala Rem Koolhaas postavlja vi\u0161estruko intrigantnu temu arhitektonskog istra\u017eivanja transeuropskih i intereuropskih migracija<\/strong>\u00a0jer, osim planerskog propitivanja granica i ograni\u010denja u gradovima i regijama,\u00a0tema je i nu\u017eno refleksivna za arhitekte\/urbaniste na \u010diju je ulogu tako\u0111er fundamentalno utjecala kriza kasnog kapitalizma<\/strong>. Agamben u jednom intervjuu iz 2012. godine apostrofira da se dana\u0161nja \u201ckriza\u201d u politi\u010dkom jeziku zapravo koristi kako bi se postiglapokornost<\/strong>, a to je situacija iz koje su izuzete samo elite, dok je sudanski ili afganistanski tra\u017eitelj azila u ogra\u0111enom kampu, u politi\u010dkom smislu, tek u ne\u0161to goroj situaciji od one mase mladih obrazovanih gladnih Europljana (pa i arhitekata) koji pristaju gotovo na sve da bi radili. Biti unutar Tvr\u0111ave Europe ne zna\u010di izuze\u0107e od preispitivanja vlastite gra\u0111anske pozicije. Zanimljivo je da su ovu temu Koolhaas i njegov asistent na ovom projektu, Ippolito Pestellini Laparelli, odlu\u010dili fokusirati na Lampedusu kao jednu od ulaznih to\u010daka imigranata na europsko tlo. Pitali smo Anu Danu Bero\u0161 na koji na\u010din su interpretirali potentnu temu integracija imigrantske populacije u gradovima i na\u010dine na koje se u njima oblikuju i preoblikuju granice? Bliskom se temom \u2013 novcem, odnosno arhitekturom bez novca \u2013 bavio i ovogodi\u0161njiThinkspace\/Money<\/strong>, u \u010dijoj je organizaciji tako\u0111er Ana Dana Bero\u0161. Kroz natje\u010daje se poku\u0161aloprepoznati me\u0111usobno utjecanje novca kao dru\u0161tvenog konstrukta s jedne, a kulturne produkcije, utjecaja na okoli\u0161 i razumijevanja teritorija s druge strane<\/strong>. U prvom natje\u010dajnom segmentu koji se bavio teritorijima i granicama\u00a0istra\u017eivale su se pojave poput imigracije, slobodnih luka, slobodnih ekonomskih zona i poreznih oaza. Odabrani kontekst bio je<\/strong>\u00a0resursima bogat\u00a0Arktik<\/strong>, a studija slu\u010daja izvukla je na povr\u0161inu niz kontradikcija koje mo\u017eemo \u010ditati i u \u201ckonvencionalnijim\u201d regijama.\u00a0Pobjedni\u010dki rad \u201cWho owns the Arctic\u201d<\/strong>\u00a0je, prema rije\u010dima \u017eirija, kompleksne odnose okoli\u0161a, ekologije, politike i ekonomije Arktika radikalizirao ironiziranjem, prijedlozima \u201cilegalnih i ponegdje nelegitimnih prijedloga koji \u0161tete prirodnom okoli\u0161u\u201d \u010dime se \u0161tetnost nekih aktualnih odluka vo\u0111enih isklju\u010divo ekonomskim interesom \u010dini bolno o\u010diglednom. Takve intervencije, po mi\u0161ljenju\u00a0autora Owena Wellsa iz Velike Britanije<\/strong>, omogu\u0107avaju \u201clokalnim zajednicama da\u00a0koriste konflikt i pohlepu kao resurs<\/strong>, a ironija se koristi kako bi razotkrila pona\u0161anja i akcije koje ne\u0107e biti toliko razli\u010dite od onih koje danas koriste korporacije\u201d.![\"01\"](\"http:\/\/pogledaj.to\/wp-content\/uploads\/2014\/03\/011.jpg\")
<\/a>
\nFatima Ruiz, Gulia Marchi, Walter Libertino (izvorna ideja), Martin Coustenoble (grafi\u010dki dizajner), Mediterranean Big Bang, 2011, Paris, \u00a9 i uz dozvolu autora<\/strong><\/p>\n
\nU stanju trajne nesigurnosti,\u00a0arhitektonsko je tra\u017eenje (formiranje) membrana izme\u0111u dvaju svjetova aktualna potreba, a odgovor Ane Dane Bero\u0161<\/strong>\u00a0kroz kustoski projekt Intermundia izabran je uz ostalih 40 kako bi pokazao mogu\u0107nosti imigrantskih centara da prevladaju status \u017eari\u0161ta dru\u0161tvenih sukoba<\/strong>. \u201cProjekt Intermundia propituje promjenjiva podru\u010dja granica transeuropskih i intraeuropskih migracija.\u00a0Fokus je na talijanskom otoku Lampedusi<\/strong>, metonimiji suvremenih zapadnja\u010dkih pritvorskih uvjeta\u201d, stoji u programu, a uz Anu Danu Bero\u0161 s kojom smo razgovarali,\u00a0suradnici na projektu su multimedijalni umjetnik Bojan Gagi\u0107, dizajnerica Rafaela Dra\u017ei\u0107, a istra\u017eivanje i infografike pripremila je grupa ARCHIsquad<\/strong>: Division for Architecture of Conscience.<\/p>\n![\"04\"](\"http:\/\/pogledaj.to\/wp-content\/uploads\/2014\/03\/04.jpg\")
<\/a>
\nDinko Cepak, Raj na zemlji, ulazna to\u010dka za imigrante. Nazvana najljep\u0161om pla\u017eom na svijetu, 2013, Lampedusa, \u00a9 i uz dozvolu autora<\/strong><\/p>\n
\n\u201eIstra\u017eivanje koje se bavi takvim razgrani\u010denjima i njihovim interpretacijama upravo sam prijavila za Wheelright Prize. Tu promatram parove poput\u00a0Tanger-Gibraltar, Tunis-Lampedusa, Tripoli-Malta, Bejrut-Cipar\u2026 Dominantni diskursi zamagljuju regulatornu ulogu koju me\u0111unarodne migracije imaju na tr\u017ei\u0161te rada<\/strong>. Va\u017eno je migrante shvatiti prvenstveno kao radnike, ne samo kao puke imigrante. U na\u0161e doba konstantne mobilnosti, neizbje\u017ena teritorijalna kretanja prekarnih radnika paralelni su proces zatvaranju ne\u017eeljenih migranata. Umjesto promatranja Lampeduse kao \u010dvrste institucije \u201c\u010dekaonice\u201d, zatvorske zone usred konflikta,\u00a0instalacijom Intermundia poku\u0161ali smo kroz post-humanu perspektivu istra\u017eiti ambivalentno stanje tog \u201cbivanja izme\u0111u\u201d<\/strong>. Svjesni nemogu\u0107nosti kulturalnog prijevoda takvog stanja, razumijevanja Drugog,\u00a0Intermundiom pozivamo posjetitelje da urone u svjetlosnu i zvu\u010dnu instalaciju<\/strong>\u00a04\u00d71,25\u00d74 m\u00a0koja podsje\u0107a na mrtva\u010dki sanduk<\/strong>\u00a0\u2013 izazivanjem \u201cVerfremdungseffekta\u201d (efekta otu\u0111enja) provociramo trezvenost i reakciju, ne samo empatiju\u201c, odgovara.<\/p>\n![\"03\"](\"http:\/\/pogledaj.to\/wp-content\/uploads\/2014\/03\/03.jpg\")
<\/a>
\nDinko Cepak, Prva stanica-budu\u0107nost, s Lampeduse imigranti se premje\u0161taju na talijansko kopno, 2013, Lampedusa, \u00a9 i uz dozvolu autora<\/strong><\/p>\n
\nU posljednjem natje\u010dajnom segmentu \u2013 nakon onoga koji se bavi mogu\u0107nostima kulturne produkcije bez novca \u2013 u\u017ea je tema utjecaj na okoli\u0161, odnosno\u00a0\u201c\u017ertvovanje okoli\u0161a za simbol, novac\u201d<\/strong>. Tra\u017eili su se novi modeli, alternative dominantnom kapitalisti\u010dkom koji \u0107e agresiju na okoli\u0161 trajno pravdati potrebom za stvaranje novih radnih mjesta. Kakav arhitektonski odgovor je mogu\u0107e pru\u017eiti, pitamo?
\n\u201e\u010clanica \u017eirija, Keller Easterling, govori o\u00a0\u201cu\u017eitku u uklanjanju izgra\u0111enog\u201d<\/a>. Neobi\u010dno je da u zadnje vrijeme\u00a0arhitekti skloni konceptualnoj arhitekturi prestaju projektirati<\/strong>\u00a0i uranjaju radije u istra\u017eivanje i pisanje, \u010dak\u00a0imamo ve\u0107i odaziv za pisane nego za projektantske radove<\/strong>\u201c, ka\u017ee Ana Dana Bero\u0161.<\/p>\n