{"id":3654,"date":"2016-02-26T12:44:03","date_gmt":"2016-02-26T11:44:03","guid":{"rendered":"http:\/\/d-a-si.hr\/web\/?p=3654"},"modified":"2016-02-26T12:44:03","modified_gmt":"2016-02-26T11:44:03","slug":"izlozba-continuity-of-modernity-u-sibeniku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/2016\/02\/26\/izlozba-continuity-of-modernity-u-sibeniku\/","title":{"rendered":"Izlo\u017eba Continuity of Modernity u \u0160ibeniku"},"content":{"rendered":"

\t\t\t\t 
\nIzlo\u017eba Continuity of Modernity<\/strong> predstavlja presjek hrvatske arhitekture od razdoblja Moderne do 2010 godine. Prvi put je prikazana 2007. godine u Be\u010du, a tijekom godina je dopunjavana i prikazivana u brojnim europskim gradovima \u2013 Amsterdam, Ankara, Barcelona, Beograd, Bukure\u0161t, Kotor, London, Madrid, Maribor, Novi Sad, Pamplona, Pe\u010duh, Piran, Podgorica, Rijeka, Sarajevo, Skopje, Vaduz.
\nSvoj put promoviranja arhitekture izlo\u017eba je nastavila u Zagrebu u Oris Ku\u0107i arhitekture gdje je provela ljeto 2015., zatim u Zadru, a sada je do\u0161la i u \u0160ibenik gdje \u017eelimo omogu\u0107iti publici jo\u0161 jedan susret s najboljim djelima hrvatske arhitekture 20. i po\u010detka 21. stolje\u0107a.
\n 
\nOtvorenje izlo\u017ebe<\/strong> odr\u017eat \u0107e se, uz prigodni domjenak, u utorak, 01. o\u017eujka 2016. u 19 sati, u Gradskoj knji\u017enici ‘Juraj \u0160i\u017egori\u0107’ u \u0160ibeniku.<\/strong>
\n 
\nIzlo\u017eba \u0107e biti otvorena do 17. o\u017eujka 2016. (08-20h pon-pet, 08-13h sub)
\n 
\n\"plakat<\/a>
\n <\/p>\n

Hrvatska arhitektura tijekom zadnjih godina izaziva odre\u0111enu me\u0111unarodnu pozornost pri \u010demu su najvi\u0161e eksponirane pojedine recentne realizacije sve prisutnije u stru\u010dnim medijima. Usprkos tom interesu, hrvatska moderna arhitektura nije upisana u dominantni diskurs povijesti svjetske arhitekture, razmjerno je nepoznata, a njen kulturni status se tek postepeno po\u010dinje ocrtavati kroz nove kriti\u010dke interpretacije jedne rubne, ali pregnantne i specifi\u010dne sredine. Pozicija pograni\u010dja izme\u0111u \u201eistoka\u201c i \u201ezapada\u201c omogu\u0107ila je odre\u0111enu asimilaciju i razmjenu znanja i iskustava sa internacionalnim centrima, ali je uvjetovala i znatne, ponekad anksiozne napore cjelokupne hrvatske kulture da se oblikuje vlastita autenti\u010dnost. Tako hrvatsku arhitekturu 20. i 21. obilje\u017eava poticajna napetost izme\u0111u reinterpretacije internacionalnih modela i nastojanja da se nastavi sa izgradnjom lokalnog, ali otvorenog kulturnog identiteta. Pri tome, hrvatska arhitektura je ostvarila zna\u010dajan modernizacijski doprinos dru\u0161tvenoj stvarnosti i zaslu\u017euje pozornost kao praksa koja uspijevala uskladiti konceptualni integritet discipline sa turbulentnim socio-politi\u010dkim datostima i znatnim oscilacijama raspolo\u017eivih ekonomsko-tehni\u010dkih resursa.
\n 
\nHrvatska je tijekom 20. stolje\u0107a pro\u0161la kroz 4 dr\u017eave (Austro-Ugarska monarhija; Kraljevina Jugoslavija, marionetska Nezavisna dr\u017eava Hrvatska, Socijalisti\u010dka Jugoslavija te samostalna Republika Hrvatska) i 3 ekonomsko-politi\u010dka sustava (ustavna monarhija, socijalisti\u010dka federacija, parlamentarna demokracija) \u0161to je utjecalo na na trajnu nestabilnost dru\u0161tvenog konteksta i nedovr\u0161enost modernizacijskih procesa. U tom smislu, povijest Hrvatske je povijest diskontinuiteta i napora da se traume tih diskontinuiteta prevladaju. Unato\u010d nestabilnosti i radikalnim dru\u0161tvenim prevratima, va\u017eno je ustanoviti vitalnost i metodolo\u0161ku prilagodljivost arhitektonske discipline koja je uspjela premostiti lomove i promjene u dominantnim dru\u0161tvenim paradigmama. Svakako, hrvatsko graditeljstvo ba\u0161tini bogatu, naro\u010dito mediteransku urbanu tradiciju jo\u0161 od anti\u010dkih vremena, kao \u0161to je i utjecaj razli\u010ditih kulturnih centara bio pogodan za razvoj arhitektonske misli. No, jednako je va\u017ena sposobnost lokalnih arhitektonskih praksi da pragmati\u010dno apsorbiraju djelovanje razli\u010ditih ideologija i da zatim te \u010desto kontradiktorne zahtjeve artikuliraju u konzistentne graditeljske projekte i rezultate. Iz tog razloga, \u010ditljiv je kontinuitet modernosti i aktualnosti arhitektonskih istra\u017eivanja pri \u010demu su uvjeti u kojima su se ta istra\u017eivanja razvijala utjecala na njihovo mjerilo ali ne i na istra\u017eiva\u010dku ambiciju, od obiteljskih ku\u0107a do velikih urbanisti\u010dkih zahvata.
\n 
\nUpravo je pronala\u017eenje zajedni\u010dkog jezika sa razli\u010ditim ekonomskim ili politi\u010dkim elitama va\u017ena sastavnica odr\u017eavanja kontinuiteta hrvatske arhitekture, ali i njene \u201eavangardnosti\u201c koja se ne o\u010dituje nu\u017eno u stilu ili izrazu, nego u sposobnosti da se arhitektura prakticira kao operativni eksperiment urbanog razvoja. Tako je hrvatska arhitektura bila aktivni protagnost klju\u010dnih dru\u0161tvenih zbivanja i u funkcionanom i u siboli\u010dkom smislu. Arhitektura je tijekom 30-ih godina dvadesetog stolje\u0107a sa ja\u010danjem industrijalizacije sudjelovala u formiranju modernog urbanog identiteta ali i stvaranju prostornog okvira za sve sna\u017eniju gra\u0111ansku klasu. U isto vrijeme je inzistirala na socijalnom anga\u017emanu jer je politi\u010dka pozicija ve\u0107ine arhitekata, uglavnom sa iskustvom rada kod tada vode\u0107ih svjetskih majstora \u2013 od Loosa do LeCorbusiera, bila progresivno i lijevo orijentirana. Kroz proces urbanizacije i savezni\u0161tvo visokog modernizma i socijalisti\u010dkog projekta 50-ih i 60-ih arhitektura se istaknula kao jedna od vode\u0107ih kulturno-tehni\u010dkih disciplina i va\u017ean simboli\u010dki reprezent izgradnje \u201enovog dru\u0161tva\u201c s ambicijom dosezanja utopijskog horizonta. Nakon osamostaljivanja 1991. napredna arhitektonska scena uspijeva uspostaviti kriti\u010dki odnos prema tranzicijskim i post-tranzicijskim okolnostima, prona\u0107i nove metode djelovanja u dereguliranom okoli\u0161u, te aktualizirati iskustvo modernosti sukladno suvremenim tendencijama.
\n 
\nKao rezultat opisanih procesa, na malom teritoriju Hrvatske nalazi se razmjerno velika gusto\u0107a kvalitetnih arhitektonskih realizacija \u010dija je zajedni\u010dka odrednica modernizacijska ambicija koja je vezana za vrlo razli\u010dite izvore: od reprezentacije politi\u010dke mo\u0107i do podizanja socijalnog standarda. Izlo\u017eba prikazuje pojedina\u010dne istaknute gradnje s namjerom da se predstave posebno kreativni periodi i koncepti unutar jedne plodne arhitektonske scene \u010dije su prakse ispunjavale i jo\u0161 uvijek ispunjavaju ulogu \u201eavangarde\u201c koja je korak ispred realne razine razvijenosti i modernosti hrvatskog dru\u0161tva. Upravo u tom specifi\u010dnom optimizmu i upornosti da se arhitektonska disciplina apostrofira kao aktivni kulturni ali i politi\u010dki subjekt treba tra\u017eiti relevantnost prikazanih projekata.
\n 
\n \t\t<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

  Izlo\u017eba Continuity of Modernity predstavlja presjek hrvatske arhitekture od razdoblja Moderne do 2010 godine. Prvi put je prikazana 2007. godine u Be\u010du, a tijekom godina je dopunjavana i prikazivana u brojnim europskim gradovima \u2013 Amsterdam, Ankara, Barcelona, Beograd, Bukure\u0161t, Kotor, London, Madrid, Maribor, Novi Sad, Pamplona, Pe\u010duh, Piran, Podgorica, Rijeka, Sarajevo, Skopje, Vaduz. Svoj […]\n","protected":false},"author":2,"featured_media":3655,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[30,213],"tags":[],"class_list":["post-3654","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-soba"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3654","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3654"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3654\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3654"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3654"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3654"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}