{"id":6061,"date":"2021-03-26T14:51:45","date_gmt":"2021-03-26T13:51:45","guid":{"rendered":"http:\/\/d-a-si.hr\/web\/?p=6061"},"modified":"2022-09-03T18:31:41","modified_gmt":"2022-09-03T18:31:41","slug":"godisnja-izlozba-ostvarenja-hrvatskih-arhitektica-i-arhitekata-u-2020-godini-predstavljamo-nominacije-i-dobitnika-nagrade-za-zivotno-djelo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/2021\/03\/26\/godisnja-izlozba-ostvarenja-hrvatskih-arhitektica-i-arhitekata-u-2020-godini-predstavljamo-nominacije-i-dobitnika-nagrade-za-zivotno-djelo\/","title":{"rendered":"Godi\u0161nja izlo\u017eba ostvarenja hrvatskih arhitektica I arhitekata u 2020. Godini \u2013 predstavljamo nominacije I dobitnika nagrade za \u017eivotno djelo"},"content":{"rendered":"

\t\t\t\tNa prijave za\u00a0Godi\u0161nju izlo\u017ebu ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2020. godini\u00a0<\/strong>pristiglo je ukupno\u00a096 autorskih radova<\/strong>. Radove je valorizirao stru\u010dni \u017eiri u sastavu:\u00a0Ante Nik\u0161a Bili\u0107, Helena Paver Njiri\u0107<\/strong>\u00a0i \u010dlanovi Stru\u010dnog savjeta UHA-e:\u00a0Breda Bizjak<\/strong>,\u00a0Ton\u010di \u010cerina<\/strong>\u00a0(voditelj),\u00a0Ivana Ergi\u0107<\/strong>,\u00a0Antonio Grgi\u0107<\/strong>,\u00a0Ana Mr\u0111a,<\/strong>\u00a0Lea Pelivan<\/strong>\u00a0i\u00a0Ana \u0160verko<\/strong>. Iz valorizacije radova u konkurenciji za Nagradu Neven \u0160egvi\u0107 izuzeli su se Ante Nik\u0161a Bili\u0107 i Ana Mr\u0111a, a za Nagradu Drago Gali\u0107 Helena Paver Njiri\u0107. \u00a0O nominacijama za Nagradu Viktor Kova\u010di\u0107 odlu\u010divali su \u010dlanovi Stru\u010dnog savjeta.<\/strong><\/p>\n

Godi\u0161nja izlo\u017eba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2020. godini<\/strong>, pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske,\u00a0planirana je u Vili Zagorje (Zagreb, Pantov\u010dak 241) od 17. travnja do 2. svibnja 2021. godine<\/strong>. To\u010dan termin i format otvorenja izlo\u017ebe s dodjelom nagrada, kao i termini za vo\u0111ene obilaske izlo\u017ebe i Vile Zagorje, utvrdit \u0107e se naknadno sukladno epidemiolo\u0161koj situaciji i mjerama.<\/p>\n

\"\"<\/figure>\n

NAGRADU \u2018VIKTOR KOVA\u010cI\u0106\u2019 ZA \u017dIVOTNO DJELO DOBIVA\u00a0IVAN PRTENJAK<\/strong><\/p>\n

\"\"
foto: Damir Fabijani\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Arhitekt \u010dija su polazi\u0161ta disponirana u slojevitoj komunikaciji spram kultura u kojima djeluje, a njih je mnogo i one su razli\u010dite \u2013\u00a0Ivan Prtenjak<\/strong>\u00a0\u201ekod ku\u0107e\u201c je u Zagorju i u Dalmaciji, u Hrvatskoj i u Belgiji, a dakako i na podru\u010djima njima pripadaju\u0107ih \u0161irih geografskih regija. Svaka je lokacija u njegovom djelu iscrpno studirana i iznova afirmirana arhitekturom koja izrasta iz logike palimpsesta ba\u0161tinjenog teritorija. Upravo ustrajno\u0161\u0107u takvoga pristupa unutar relacija vlastitih prostorno-kulturnih spoznaja djelo Ivana Prtenjaka sintetizirat \u0107e vrijednosti \u010diji su dosezi u kona\u010dnici spone razjedinjene, a opet jedinstvene civilizacijske platforme.<\/p>\n

Svoj temperament Prtenjak pokazuje ve\u0107 u mladosti, formativnom putanjom koja \u0107e se, kao i ona kasnija profesionalna, odvijati na razli\u010ditim mjestima i voditi neiscrpnim interesom za povijest i umjetnost. Arhitekt Ivan Prtenjak ro\u0111en je 1939. u Plavi\u0107u, u Hrvatskom zagorju. Pored srednje \u0160kole primijenjene umjetnosti, u Zagrebu stje\u010de gimnazijsko obrazovanje. Arhitekturu studira kratkotrajno na Akademiji likovnih umjetnosti te potom na Arhitektonskom fakultetu, pri \u010demu usporedno sa studijem stje\u010de radno iskustvo suradnika u Institutu za povijest umjetnosti. \u201eOtkrivanje Mediterana\u201c u razdoblju formativnom za arhitekta ostvaruje se u intelektualnom krugu autoriteta, prijateljstvom s obitelji Gamulin te radom kod profesora Preloga. Iako \u0107e ubrzo napustiti Hrvatsku, su\u0161tinsko poznavanje prostora isto\u010dne obale Jadrana, akceptirano u prvom redu kroz rad na dubrova\u010dkom podru\u010dju, ponijet \u0107e sa sobom kao trajnu vrijednost habitusa koji \u0107e se daljnjim djelovanjem \u0161iriti, a \u010dijoj \u0107e se sr\u017ei uvijek iznova vra\u0107ati.<\/p>\n

Godine 1967. trajno se nastanjuje u Bruxellesu \u010dime zapo\u010dinje period intenzivnoga projektantskog rada u\u00a0Groupe Structures<\/em>, velikom i zna\u010dajnom birou unutar kojeg djeluje na razli\u010ditim lokacijama Europe, Afrike i Bliskog istoka. Usporedno s belgijskim, kontinuirano djeluje i na hrvatskim zadacima, te se dvije komponente njegove prakse nastavljaju i nakon 1984. godine, kada postaje samostalan arhitekt. Me\u0111u brojnim radovima razli\u010ditih programa, mjerila i prostornih situacija (od stotinu navedenih u katalogu monografije nazvane\u00a0Arhitekture \u2013 Architectures<\/em>\u00a0iz 2015. godine) kao najzna\u010dajnije sam \u0107e istaknuti\u00a0Ku\u0107u pokraj mora<\/em>\u00a0u Kelibiji u Tunisu (1970.),\u00a0Ku\u0107u Sko\u010dimi\u0161<\/em>\u00a0u Su\u0111ur\u0111u (1975.) i\u00a0Ku\u0107u \u010cemer<\/em>\u00a0na lokalitetu \u0160ilovo Selo (1978.) na otoku \u0160ipanu,\u00a0Ku\u0107u Quadro<\/em>\u00a0u Zatonu (2010.),\u00a0Kapelu svjetla<\/em>\u00a0u Su\u0111ur\u0111u (1975.), crkvu sv. Petra \u2013\u00a0Crkvu iznad mora<\/em>\u00a0na Boninovu u Dubrovniku (1977.), crkvu sv. Mihajla u Staroj Gradi\u0161ki (2008.), Muzej dominikanaca u Dubrovniku (1985.), Galeriju \u0160imun u Dubravama, u Bosni (2010.), obnovu tvr\u0111ave Revelin (1989.) i \u017eitnice Rupe (1988.) u Dubrovniku, sjedi\u0161te kompanije\u00a0Belgacom<\/em>\u00a0u Monsu, u Belgiji (1993. \u2013 1995.), obnovu zgrade\u00a0La Pr\u00e9voyance Sociale<\/em>\u00a0u Bruxellesu (2002.) i\u00a0Memorijal hrvatskih mu\u010denika<\/em>\u00a0u Villefranche-de-Rouergueu u Francuskoj (2006.). S obzirom na stvarala\u010dku sintezu integriranih povijesnih vrijednosti ne samo arhitektonskoga nego i \u0161irega kulturnog konteksta ne za\u010du\u0111uje \u010dinjenica da se me\u0111u radovima izdvajaju zna\u010dajni doprinosi u domeni projekata sakralnih gra\u0111evina, muzejskih prostora i postava te stambene arhitekture, a me\u0111u njima nadasve intervencije na osjetljivim pozicijama graditeljskog naslje\u0111a. Upravo u potonjem aspektu, u djelu Ivana Prtenjaka nedvojbeno se afirmira ispravan model i metodolo\u0161ko usmjerenje za budu\u0107nost.<\/p>\n

Osoba \u0161irokog spektra interesa i jednako \u0161iroke sfere bavljenja svoju praksu profilira i drugim, arhitekturi bliskim modalitetima. Magisterij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stje\u010de 1979. godine, arhitektonski opus upotpunjuje slikarskim te oba samostalno i grupno izla\u017ee, u kontinuitetu, unutar i izvan Hrvatske. Svoje radove kona\u010dno sabire spomenutom monografijom\u00a0Arhitekture<\/em>\u00a0\u2013 koja naslovom u mno\u017eini sugerira potencijal induktivnog zaklju\u010dka izvedenog iz mno\u0161tva singularnosti specifikuma prostornih premisa.<\/p>\n

Upravo su elementi regionalnoga arhitektonskog vokabulara, ogoljeni do razine arhetipskih zna\u010denja, oni koji u radovima Ivana Prtenjaka zadobivaju univerzalne vrijednosti. Najva\u017eniji je dokaz tome njegova\u00a0Ku\u0107a pokraj mora<\/em>\u00a0u Tunisu, \u010dije su svevremenske kvalitete potvr\u0111ene nominacijom za Aga Khanovu nagradu za arhitekturu iz 1995. godine \u2013 \u010detvrt stolje\u0107a nakon izgradnje. Taj je primjer po mnogo\u010demu presedan u domeni hrvatske arhitektonske prakse. Prtenjak njime postaje prvi hrvatski arhitekt (dosad i jedini) nominiran za spomenutu presti\u017enu nagradu. Zahvaljuju\u0107i grupi entuzijasta, od hrvatske je strane prvi put pokrenuta inicijativa za za\u0161titu arhitektonske ba\u0161tine na inozemnoj lokaciji. Kona\u010dno, autorefleksivno\u0161\u0107u vlastite stvarala\u010dke metode, jedinstvenom povratnom spregom oboga\u0107eni su slojevi arhitektonske kulture prisutni i na na\u0161emu tlu. Distanca izme\u0111u bijelih kupola tuniske\u00a0Ku\u0107e pokraj mora<\/em>\u00a0i kamenih terasa dubrova\u010dke\u00a0Crkve iznad mora<\/em>, prema rije\u010dima samog arhitekta njegova dva najzna\u010dajnija rada, na mentalnoj mapi Mediterana time postaje fluentno savladiva.<\/p>\n

Mojca Smode Cvitanovi\u0107<\/em><\/p>\n

ZA NAGRADU \u2018VIKTOR KOVA\u010cI\u0106\u2019 ZA NAJUSPJE\u0160NIJE OSTVARENJE U SVIM PODRU\u010cJIMA ARHITEKTONSKOG STVARALA\u0160TVA ZA 2020. GODINU NOMINIRANI SU:<\/strong><\/p>\n

CENTAR ZA NOVE TEHNOLOGIJE I PODUZETNI\u0160TVO TROKUT<\/strong>\u00a0|\u00a0Arhitektonski biro Prostor<\/strong>\u00a0| \u0160ibenik, Ulica Velimira \u0160korpika 7<\/p>\n

\"\"
foto: Neven Petrovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Centar \u201eTrokut\u201c u prostornom i\u0161\u010ditavanju osmi\u0161ljen je prema suvremenim principima organizacije uredskog prostora koji se temelji na \u2013 upoznavanju, dru\u017eenju i suradnji razli\u010ditih korisnika. Determiniran je lokalitetom smje\u0161tenim na jugoisto\u010dnom dijelu grada \u0160ibenika u postvojno-industrijskoj zoni te flankiran dvjema prometnicama razli\u010ditih nadmorskih visina. Sama denivelacija terena potpomogla je tlocrtnoj izvrsnosti gra\u0111evine okrenutoj prema sebi, ali ne i hermeti\u010dki zatvorenoj. Stubi\u0161ta, tribine kao pro\u0161irena komunikacija poveznica su sjevernog i ju\u017enog ulaza te su svojevrsna \u201eki\u010dma i nosa\u010d \u201cu okru\u017eju radnog prostora. Oko sredi\u0161njih tribina smje\u0161teni su razli\u010diti tipovi radnih prostora \u2013 fleksibilni uz caffe bar, fiksni u otvorenom prostoru te zatvoreni uredi. Gra\u0111evina je gra\u0111ena i oblikovana u vidljivom armirano-betonskom oplo\u0161ju, gdje rebrasta stropna plo\u010da jo\u0161 sna\u017enije podcrtava autorsku gestu. Ona je diskretni dijalog s gradnjom od jednog materijala proiza\u0161ao iz povijesnog naslje\u0111a. Oplo\u0161je gra\u0111evine od perforiranog bijelog lima \u201ekoltrina\u201c je ovom polivalentnom prostoru i vi\u0161ezna\u010dajno je: kao za\u0161tita od sunca, polutransparentni zaslon prema okoli\u0161u, te pro\u0161irenjem i odmakom od konstrukcije na ju\u017enom dijelu \u010dini svojevrsni belvedere kao prostor za \u0161etnju i opu\u0161tanje, a koji nam pru\u017ea predivan pogled na \u0161ibenski arhipelag i stari dio grada.<\/p>\n

TRG POLJANA U \u0160IBENIKU<\/strong>\u00a0|\u00a0Paula \u0160imetin, Ivana Tutek, Iva Dubove\u010dak, Izvor Simonovi\u0107-Majcan<\/strong>\u00a0| \u0160ibenik<\/p>\n

\"\"
foto: Ervin Hused\u017einovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Do ju\u010der, \u0161ibenska Poljana bila je prostor izbrisanog karaktera u kojem su glavni protagonisti bili automobili. Natje\u010daj iz 2011. godine stigao je kao prilika za preobrazbu identitetske gre\u0161ke i uspostavu novog tipa javnog prostora unutar vibrantnoga grada. Poljana danas uspostavlja dinami\u010dan dijalog slojevite pro\u0161losti i suvremenoga grada. Prostor tretiran kao sustav polja superponira set novih slojeva razli\u010ditih i pomno promi\u0161ljenih smjerova i ustroja. Osnovni slojevi plohe dvodimenzionalne su mre\u017ee razli\u010ditih taktilnosti, oblikovane suptilno i okupane \u0161ibenskom bjelinom. U zonama preklopa mre\u017ea stvoreni su prostorni nabori \u010dime trg dobiva dinami\u010dnu artikulaciju tre\u0107e dimenzije. Krovovi infrastrukturnih paviljona postaju nove gradske tribine u aktivnom dijalogu s obodnom arhitekturom kazali\u0161ta i knji\u017enice te povijesnih bedema, ulegnu\u0107a prema arheolo\u0161kim artefaktima mirisne vrtne tribine, a lebde\u0107i nabor izvor najugodnije sjene. Duboko podzemlje trga vi\u0161ekatna je nastamba za protagoniste s po\u010detka pri\u010de.<\/p>\n

SEECEL CENTAR<\/strong>\u00a0|\u00a0Igor Frani\u0107<\/strong>\u00a0| Zagreb, Radoslava Cimermana 88<\/p>\n

\"\"
foto: Sandro Lendler<\/figcaption><\/figure>\n

Smje\u0161ten uz vibrantnu novozagreba\u010dku aveniju, sklop SEECEL-a nastaje slaganjem zatvorenih programskih volumena i praznina koje posljedi\u010dno nastaju. Raznovrsni sadr\u017eaji sklopa, hibridi edukacijsko-poslovno-hotelske namjene jasno slijede prostorni koncept, te se vertikalno zoniraju ovisno o stupnju javnosti sadr\u017eaja. Velike praznine koje nastaju izme\u0111u volumena, jasno vidljive izvana, pozivaju i uvla\u010de okolni vanjski prostor u sklop. Volumeni se kroz tlocrt i presjek postavljaju inverzno, \u0161to rezultira stalnim pulsiranjem. Pro\u017eetost slo\u017eenog sustava vertikalnih i horizontalnih komunikacija omogu\u0107uje dobru povezanost i dostupnost svih prostora i praznina. Velikodu\u0161ni prostor praznine, svojevrsni\u00a0hommage<\/em>\u00a0Hermanu Hertzbergeru, omogu\u0107uje kvalitetan su\u017eivot razli\u010ditih programa i korisnika te istovremeno stvara osje\u0107aj zajednice (mjesta). Upravo putem bogate mogu\u0107nosti formalnog i neformalnog naseljavanja prostora, do\u017eivljajno bogate prostorne sekvence i arhitektonske (de)materijalizacije, SEECEL postaje poligonom za iskonsko istra\u017eivanje odnosa \u010dovjeka i prostora.\u00a0Eksterijerizacijom interijera i osloba\u0111anjem od prioritiziranja prostora i sadr\u017eaja autor \u0161alje sna\u017enu poruku o \u201emalom gradu\u02ee, kako ga sam naziva, koji sadr\u017ei blago apstrahirane ku\u0107e, ulice i trgove \u2013 mjesta susreta slu\u010dajnih prolaznika i korisnika, prisutnost bliskih i dalekih planova grada.<\/span><\/p>\n

OSNOVNA \u0160KOLA IVANJA REKA<\/strong>\u00a0|\u00a0Ivo-Lola Petri\u0107, Marija Burmas, Jak\u0161a Kalaj\u017ei\u0107<\/strong>\u00a0| Zagreb, Ivanjore\u010dka cesta 1b<\/p>\n

\"\"
foto: Domagoj Bla\u017eevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Osnovna \u0161kola Ivanja Reka smje\u0161tena je na prostoru nekada\u0161njeg sliva rijeke Save unutar suburbanog naselja ukojem uz \u0161kolu jo\u0161 postoji vatrogasno dru\u0161tvo, nogometni klub, zdravstvena ambulanta, po\u0161tanski ured i \u017eupna crkva. Autori prepoznaju potencijal da u izra\u017eenom odsustvu javne infrastrukture i nemogu\u0107nosti uspostave izravnog dijaloga s kontekstom upravo \u0161kola postane \u201ecentralno mjesto iniciranja i konsolidacije javnih sadr\u017eaja naselja\u02ee te tako formiraju javnu pje\u0161a\u010dku zonu sa stepenastim trgom\/parkom koji spaja \u017eupnu crkvu sa sportskim sadr\u017eajima \u0161kole. Bogato isprepletanje interijerskih sadr\u017eaja i programskih traka eksterijera bri\u0161e granicu unutra \u2013 vani, za \u0161to su tako\u0111er zaslu\u017eni \u201eslu\u010dajni\u02ee prostori nastali kao tehni\u010dki odgovor na mogu\u0107u opasnost od poplava na tom podru\u010dju. Ovaj primjer jo\u0161 jednom podcrtava Boerijevu misao da se arhitektura \u201ekao disciplina od op\u0107e dru\u0161tvene koristi, mjeri sposobno\u0161\u0107u otkrivanja novih prostornih i novih projektantskih pomagala, te realizacijom \u2018primjera\u2019 koji su otvoreni budu\u0107nosti i dovode u pitanje uobi\u010dajene i neinventivne odgovore koje arhitektura pre\u010desto nudi svojim naru\u010diteljima\u02ee.<\/p>\n

RIBARSKA LUKA BRI\u017dINE<\/strong>\u00a0|\u00a0Dinko Pera\u010di\u0107<\/strong>\u00a0| Ka\u0161tel Su\u0107urac, Put Bri\u017eina<\/p>\n

\"\"
foto: Damir \u017di\u017ei\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Unutar najljep\u0161eg zaljeva na isto\u010dnoj obali Jadrana, potpuno devastiranog odumiru\u0107om industrijom, nastaje novi komunalni gat s uto\u010di\u0161tem za ribare i njihove brodove. Na brodu je jednostavnost vrlina, nema mjesta za gre\u0161ku, niti za nepotrebno. Sve je na brodu napravljeno krajnje izdr\u017eljivo, otporno na vremenske uvjete i oslobo\u0111eno svakog vi\u0161ka. To je pravilo primijenjeno i na projektu ribarske luke Bri\u017eine. Realizirana ku\u0107a \u2013 okvir spremna je udomiti sve neuredne i bu\u010dne aktivnosti koje prate jednu luku za pretovar ribe, a istovremeno im osigurati i potrebnu dozu reda i organizacije. U projektu se vje\u0161to preklapaju dva principa gra\u0111enja koja su me\u0111usobno potpuno ravnopravna i nadopunjuju se. Prepoznatljivi okvir od crvenog betona, koji svemu daje red i mirno\u0107u, izvana i potpuno monta\u017eni i zamjenjivi dijelovi ku\u0107e iznutra. Iza ritmiziranih otvora betonskog okvira smje\u0161tene su sve prate\u0107e funkcije ove\u00a0heavy duty<\/em>\u00a0ku\u0107e: hladnja\u010de, skladi\u0161ta, mjesta za popravak mre\u017ea i alata, pranje ribe, pranje ribara\u2026 Tako sve \u0161to je promjenjivo, neuredno i \u0161to se te\u017ei nekontrolirano \u0161iriti, ostaje unutar objedinjuju\u0107eg perimetra. Kombinacija \u010dvrste betonske opne i monta\u017enih dijelova daje i jasan nagovje\u0161taj \u0161to \u0107e opstati u nekoj \u201emo\u017eda\u201c budu\u0107oj prenamjeni luke. Dok taj trenutak\u00a0 ne do\u0111e, ova \u0107e ku\u0107a okupana zapadnim suncem biti prvi prizor koji svaki ribar rado ugleda na povratku s mora.<\/p>\n

KOMPLEKS STUDENTSKOG DOMA SVEU\u010cILI\u0160TA U DUBROVNIKU<\/strong>\u00a0|\u00a0Tin Sven Frani\u0107, Vanja Rister, Ana Martin\u010di\u0107 Vare\u0161ko<\/strong>\u00a0| Dubrovnik, Ul. dr. Vladka Ma\u010deka 21<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Ercegovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

U jednom od najpoznatijih utvr\u0111enih gradova u svijetu autori su sagradili grad u gradu, neeksplicitno mimeti\u010dki ponavljaju\u0107i oblike originalne povijesne dubrova\u010dke fortifikacije izvana i transformacijom kvadrata klaustra u romb iznutra. Novonastala tipologija hrabri je iskorak u ba\u0161tinom definiranom gradu, ali na ovom mjestu i u ovom vremenu \u2013 uspje\u0161na. Grad se iznutra sastoji od triju sna\u017enih volumena polo\u017eena na zajedni\u010dku bazu koja \u010dine tri povezana stambena \u201ekvarta\u201c s ulicama okrenutima na tri unutarnja dvori\u0161ta okru\u017eena sobama. Intimnost dvori\u0161ta nagla\u0161ena je introvertiranim oblikovanjem, ali i odabirom drva kao glavnog materijala dvori\u0161ne fasade, koji nam nudi jo\u0161 jednu modernu interpretaciju primorskih drvenih grilja. Istovremena distanciranost i interaktivnost fasade s njenom nje\u017enom upijaju\u0107om bojom u\u010dinile su ovu ku\u0107u nenametljivom okolnom urbanom prostoru neujedna\u010dene morfologije. Bez obzira na fragmentirani okolni urbani pejza\u017e, \u201eku\u0107a\u02ee je na\u0161la na\u010din da uspje\u0161no komunicira s okoli\u0161em i da ga ujedno stabilizira. Uvode se novi pje\u0161a\u010dki smjerovi kroz parcelu koji dom uklju\u010duju u mre\u017eu gradskih tokova i svakodnevnog \u017eivota. Sve su odluke sna\u017ene i jasne, bilo da je rije\u010d o oblikovanju velikih smje\u0161tajnih volumena ili o praznini perivojnog parka ispred. Povezuju\u0107a staklena opna prizemlja u pojedinim svojim dijelovima negira jasnu razliku izme\u0111u interijera i eksterijera zgrade, te isti\u010de demokratski i komunalni karakter doma kao prostora namijenjena svim dubrova\u010dkim studentima, ali i svim gra\u0111anima i putnicima.<\/p>\n

ZA NAGRADU \u2018DRAGO GALI\u0106\u2019 ZA NAJUSPJE\u0160NIJE OSTVARENJE NA PODRU\u010cJU STAMBENE ARHITEKTURE ZA 2020. GODINU NOMINIRANI SU:<\/strong><\/p>\n

STAMBENA ZGRADA U OPATIJI<\/strong>\u00a0|\u00a0IVANI\u0160IN. KABASHI. ARHITEKTI \/ Krunoslav Ivani\u0161in, Lulzim Kabashi<\/strong>\u00a0| Opatija, Mar\u0161ala Tita 62<\/p>\n

\"\"
foto: Miljenko Bernfest<\/figcaption><\/figure>\n

Opatiju karakterizira su\u017eivot Mediterana i Austro-Ugarske, sudar mora i planine, preplet ku\u0107a i bujne vegetacije. Tako i ova zgrada nastaje kao posljedica slo\u017eenosti i kontradikcija \u2013 prostornih, programskih i zakonodavnih. Od obostrano tangiraju\u0107eg prometa, zahtjevne geometrije obuhvata, radikalne topografije i susjedstva egzoti\u010dnih ku\u0107a do maksimalno izgradivih i iskoristivih kvadrata i kubika prostora. Zgrada je svojim oblikom i gorljivim koloritom sna\u017eno prisutna, a istovremeno vizualno sti\u0161ana u kulisi kontrastno zelene vegetacije. Euklidovska geometrija ovog sklopa, naizgled stroga i radikalna, stvara niz suptilnih mikroambijenata pitomog mjerila te za\u010dudnih atmosfera \u2013 od obodnih prolaza, preko pristupnih kaskada do nadrealnoga i svjesno stije\u0161njenoga ulaznog trijema. Prostornost unutar zgrade posljedica je koreografiranih odnosa spram vanjskih prostora \u2013 stanovi uspostavljaju sli\u010dnu, no svaki put druga\u010diju vezu sa svjetlom i ritmiziranim sjenama, bajnim vizurama, te mramornim terasama\/lo\u0111ama dekadentnog ugo\u0111aja. Ku\u0107a istovremeno odi\u0161e strogo\u0107om pojavnosti i fino\u0107om atmosferi\u010dnih mjesta. Odva\u017ena i pomalo ki\u010dasta, ba\u0161 kakva Opatija jest.<\/p>\n

KU\u0106A DVORI\u0160TE<\/strong>\u00a0|\u00a0Marin Mikeli\u0107, Tomislav Vre\u0161 \/ MVA<\/strong>\u00a0| Zagreb, Pantov\u010dak 122<\/p>\n

\"\"
foto: Jure \u017divkovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Obiteljska ku\u0107a petero\u010dlane obitelji na zagreba\u010dkom Pantov\u010daku koncipirana je kao hibrid prizemne atrijske ku\u0107e i izdu\u017eene arhetipske lamele. Volumenski pomak vje\u0161to stvara prostornu kompoziciju i podcrtava njene planove. Vernakularni citat samo je naznaka suvremenom hiperponiranju prostornih doga\u0111anja i razli\u010ditih kadriranja vanjskoga i unutarnjega u jedinstveni okvir od masivnoga ciglenog pletiva no\u0161en bakrenom lamelom. Ta prividna prizemna introvercija obuhva\u0107a dnevne prostore organizirane oko niza servisnih blokova i orijentirane na vlastiti mikrosvijet ju\u017enog dvori\u0161ta obrubljenog bazenom. Prirodni pad terena pra\u0107en je kaskadnim tretiranjem partera \u010dime dobivamo raznovrsne kadrove, vizure i visine prizemnih prostorija koje su u dijalogu s difuzno uokvirenim atrijem. Bakrena lamela kata natkriva ulazni prostor i prote\u017ee se na isto\u010dni dio parcele gdje zabat lamele uokviruje horizontalni ostakljeni otvor kao svjedok pogleda na panoramu grada, dok zabat na zapadnom dijelu lamele uokviruje vertikalni otvor kao voajer ulice Pantov\u010dak. Geometrija tih otvora proizlazi iz funkcije doga\u0111anja i ugo\u0111aja. Linearno nizanje dje\u010djih soba(svojevrsni loftovi) u lameli po\u010dinje bibliotekom, vi\u0161enamjenskim prostorom i popre\u010dnim stubi\u0161tem, a zavr\u0161ava roditeljskom sobom konzolno naslonjenom na masivno cigleno pletivo prizemlja olak\u0161ano otvorom atrija i boravka. Tretman otvora i vje\u0161to komponiranje tekstura oplo\u0161ja jo\u0161 jednom nas podsje\u0107a na zna\u010denje uloge zida kao \u010duvara pri\u010da o \u017eivotu ovoga doma.<\/p>\n

PETROVA 140<\/strong>\u00a0|\u00a0Hrvoje Njiri\u0107, Iskra Filipovi\u0107<\/strong>\u00a0| Zagreb, Petrova 140<\/p>\n

\"\"
foto: iz privatne arhive<\/figcaption><\/figure>\n

Rekonstrukcija i dogradnja ku\u0107e u zagreba\u010dkoj Petrovoj ulici 140 projektirana je i gra\u0111ena sa \u017eeljom za stvaranjem novih stambenih prostora uz optimalno po\u0161tivanje zate\u010denog stanja, a pritom ne vode\u0107i se datim prostorno-planskim pomagalima o maksimalnoj izgra\u0111enosti prostora. Po\u0161tuju\u0107i zate\u010deno, vra\u0107aju\u0107i uni\u0161teni dignitet nekad stambeno i prostorno ujedna\u010dene ulice koja spaja grad s maksimirskom \u0161umom te vjera u suvremene tehnologije, kazalo su pri i\u0161\u010ditavanju ovoga hrabrog projekta. Dualitet zate\u010denoga i novonastaloga zapo\u010dinje obostranom simpatijom koja u kona\u010dnici postaje ljubavni odnos upisanim istim ku\u0107nim brojem. Taj odnos pokriva njihove stanare. Skriva njihove pri\u010de u debljini starih i novonastalih zidova. Balansira izme\u0111u metalne geometrije panela fasadnog platna i taktilnog oplo\u0161ja unutra\u0161njosti prerezane otvorima kao svjedocima. Poklanja im toplinu i svjetlo. Pogled u nebo, na ulicu i dvori\u0161te. Po\u0161tuju\u0107i postoje\u0107a stabla breza. Poku\u0161ava nositi svoju ulicu, kao \u0161to ulice nose svoj grad. Iza svake poetike uvijek stoji sna\u017ena gesta skrivena u svojoj iskrenosti i jasno\u0107i.<\/p>\n

VILLA U POGLEDU<\/strong>\u00a0|\u00a0IVANI\u0160IN. KABASHI. ARHITEKTI \/ Krunoslav Ivani\u0161in, Lulzim Kabashi, Iva Ivas<\/strong>\u00a0| Dubrovnik, Vlaha Bukovca<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Sliko Ragu\u017e<\/figcaption><\/figure>\n

Obiteljska ku\u0107a najelasti\u010dniji je arhitektonski\u00a0genre<\/em>\u00a0na kojem su mogu\u0107i svi ekstremi stvaranja prostora. Ova ku\u0107a predstavlja jednu od mogu\u0107ih krajnosti. Vi\u0161erazinski volumen utisnut u stijenu svoju pojavnost oblikuje topografijom krovova i prepletom plavi\u010dastih refleksija na staklenim trakama ograda i pro\u010delja. Ku\u0107a se ne sastoji od spava\u0107ih i dnevnih soba, ve\u0107 mno\u0161tva mjesta umre\u017eenih u prostornu petlju interijera i eksterijera bez vidljive granice me\u0111u njima. Poput Loosovih vila, i ova je stvorena od slo\u017eenih kretanja i skretanja, spu\u0161tanja i uspinjanja te posljedi\u010dno sna\u017enih do\u017eivljaja prostora. Dok Loos obgrljuje privatnost svojih vila krutom i neutralnom kutijom, ovdje pak more u dodiru s nebom, otok Lokrum i zidine Grada postaju njene stvarne granice. Mediteranski\u00a0Raumplan<\/em>.<\/p>\n

MALA MARA<\/strong>\u00a0|\u00a0Ante Marde\u0161i\u0107<\/strong>\u00a0| Vis, Zagreba\u010dka ulica<\/p>\n

\"\"
foto: Domagoj Bla\u017eevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Ku\u0107a \u201eMala Mara\u201c na predjelu Kut, u gradu Visu projektirana je kao prizemnica kako bi se maksimalno povezala s terenom i postoje\u0107im maslinikom u kojemu je podignuta. U dijalogu s topografijom i biranim vizurama, ku\u0107a u potpunosti zadr\u017eava intimu prostora bez podizanja sna\u017enih fizi\u010dkih ograda. Interakciju otvorenoga i zatvorenoga prostora dodatno podcrtava podjela ku\u0107e na dva volumena prekinuta prostor(ij)om, koji se doima na granici sobe i vrta. Ku\u0107a se do\u017eivljava kroz nagla\u0161enu horizontalnost: arhitektonska konfiguracija podne plohe prelazi u maslinik, vertikalne plohe pojavljuju se posve reducirano, kao \u0161to i krov gotovo lebde\u0107i natkriva samo ono \u0161to je potrebno. Uvla\u010denjem plohe pro\u010delja iznad staklenih otvora formirana je linija kojom je nagla\u0161ena horizontalnost ku\u0107e te podjela na volumen prizemlja i poligonalni krov, \u010dija vje\u0161ta geometrija dodatno umiruje ku\u0107u. Njezina nje\u017ena pojavnost ne \u010dini je nevidljivom u prostoru; ona je samo u prisnom zagrljaju s njim.<\/p>\n

KU\u0106A BILA<\/strong>\u00a0|\u00a0Jadranka Kruljac Polak\u00a0<\/strong>| Zadar, Zadar, Put Njivica 39<\/p>\n

\"\"
foto: Angela \u010culjak<\/figcaption><\/figure>\n

Na koji na\u010din u 21. stolje\u0107u u\u010diniti da dobra ku\u0107a funkcionira kao dobra arhitektura, da u isto vrijeme funkcionira kao slikarska kompozicija i da tako\u0111er u svojoj cjelovitosti djeluje kao skulptura? Kako u tom procesu izbje\u0107i zamke\u00a0Gesamtkunstwerka<\/em>\u00a0i nadi\u0111ene modele modernisti\u010dke sinteze razli\u010ditih umjetni\u010dkih praksi? Ova ku\u0107a daje odgovor u duhu 21. stolje\u0107a: stvaranje arhitekture brisanjem granica me\u0111u razli\u010ditim likovnim disciplinama \u2013 arhitekture, slikarstva i skulpture \u2013 s krajnjim ciljem dostizanja fenomenolo\u0161ke arhitekture majstorskim baratanjem \u0161irokom paletom boja, materijala i tekstura. Kao skulptura ku\u0107a se evolucijom rastvara i \u0161iri od sasvim zatvorenoga gospodarskog prilaza u najni\u017eoj nivelaciji, do skromno otvorenog prizemlja, da bi se sasvim otvorila i pro\u0161irila konzolom na katu. Paroksizmom tog pristupa i dizajna, na zadnjoj eta\u017ei granice ku\u0107e \u0161ire se u beskraj i ona preuzima nebeski prostor kao svoj vlastiti interijer na krovnoj terasi. Minimalisti\u010dki dizajnirana oprema na terasi u obliku dva monolita funkcionira kao centralna to\u010dka oko koje je organiziran okolni pejza\u017e sa zadarskim arhipelagom na obzorju. Logika takvog oblikovanja rezultat je preizgra\u0111enosti okoli\u0161a i zahtjevne topografije uglovne parcele na kojoj se smjestila ku\u0107a. Takvim oblikovanjem ku\u0107a se izolira po potrebi od okolnih ku\u0107a zelenilom i vanjskom klupom okrenutom prema interijeru u prizemlju koja stvara prijelazni prostor izme\u0111u interijera i eksterijera. Stubi\u0161te s perforiranim zidom izolira ku\u0107u od okoli\u0161a stvaraju\u0107i niz kadrova na pojedina\u010dne motive tradicionalne gradnje na susjednoj ku\u0107i i tako ih preuzimaju\u0107i u svoj program. No, kada ima dovoljno prostora i nema potrebe za izolacijom od okoli\u0161a, ku\u0107a se otvara i konzolno projektira u okolni slobodni prostor kadriraju\u0107i u ovom slu\u010daju umjesto pojedina\u010dnog motiva \u010ditave mediteranske pejza\u017ee.
\n<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/figure>\n

ZA NAGRADU \u2018BERNARDO BERNARDI\u2019 ZA NAJUSPJE\u0160NIJE OSTVARENJE NA PODRU\u010cJU OBLIKOVANJA I UNUTRA\u0160NJEG URE\u0110ENJA ZA 2020. GODINU NOMINIRANI SU:<\/strong><\/p>\n

GRADSKA RIVA U PORE\u010cU<\/strong>\u00a0|\u00a0Alan Kostren\u010di\u0107, Darovan Tu\u0161ek, Marija Pavlovi\u0107<\/strong>\u00a0| Pore\u010d<\/p>\n

\"\"
foto: Arhiva grada Pore\u010da<\/figcaption><\/figure>\n

Fazno ure\u0111enje gradske rive u Pore\u010du ovim projektom obuhva\u0107a njen naj\u0161iri dio, od carinskoga gata do nekada\u0161nje gradske kavane. Cilj projekta bio je integrirati parter izme\u0111u obale i njenog zale\u0111a s ugostiteljskim objektima u jedinstvenu ambijentalnu i funkcionalnu cjelinu, \u0161to je s jedne strane postignuto ukidanjem paralelnog parkiranja uz prometnicu, uklanjanjem prodajnih kioska i srednje visokog zelenila, a s druge strane uspostavom permeabilnog pojasa razvijenih ploha klupa i zelenila s drve\u0107em. Integracija djeluje i u \u0161irem kontekstu povijesne jezgre \u2013 povezivanjem s Cardom Maximusom preko smjerokaza u obliku aluminijskih podnih traka s ugraviranim imenima lokaliteta na koji upu\u0107uju. Tom simboli\u010dkom gestom prostor postaje povezni element u mentalnoj karti gradske jezgre Pore\u010da. I\u0161\u010di\u0161\u0107en, uravnote\u017een i fluidan otvoreni prostor, koji omogu\u0107uje odvijanje raznovrsnih doga\u0111aja, ujedno tvori i mikroambijente odre\u0111ene razli\u010ditim postavom klupa, poplo\u010denjem i otocima s niskim zelenilom i stablima. Skladno kombiniranje razli\u010ditih materijala \u010dini prostor preko dana cjelovitim i homogenim, dok ga u ve\u010dernjim satima dinamizira dodatni sloj u obliku dijagonalnih svjetlosnih linija. Funkcionalna i organizacijska \u010distost, bez prenagla\u0161enih i nametljivih oblikovnih elemenata, dopu\u0161ta da glavni fokus u percepciji prostora prije\u0111e na morski horizont i siluetu povijesne jezgre, a \u0161to ujedno predstavlja i najva\u017eniju vrijednost ovog projekta.<\/p>\n

LUKOBRAN U SUTIVANU \u2013 PETA POZORNICA<\/strong>\u00a0|\u00a0Berislav Luk\u0161i\u0107<\/strong>\u00a0| Sutivan<\/p>\n

\"\"
foto: Berislav Luk\u0161i\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Projekt sanacije lukobrana Veliki most s kraja 19. stolje\u0107a u Sutivanu, na otoku Bra\u010du autor je iskoristio kao povod da realizira njegovu transformaciju u javni prostor. Anga\u017emanom koji nadilazi okvire uobi\u010dajenoga arhitektonskog djelovanja, autor je iskustveno i teorijsko istra\u017eivanje potencijala tog prostora u kontekstu mjesta uspio provesti u djelo nizom malih suptilnih intervencija koje reagiraju na klimu, vizure i navike mje\u0161tana, te respektiraju prirodu i me\u0111uodnose novih i starih oblika i materijala. Ova prostorna intervencija dokazuje da se i malim, ali pomno promi\u0161ljenim zahvatima mo\u017ee u\u010diniti \u201eni iz \u010dega ne\u0161to\u02ee u smislu sfere javnog prostora, pa i generirati nove kvalitete \u017eivljenja.<\/p>\n

PRISTUP I PREZENTACIJA UTVRDE PETRAPILOSA<\/strong>\u00a0|\u00a0Vjekoslav Ga\u0161parovi\u0107<\/strong>\u00a0| Buzet, \u017donti bb<\/p>\n

\"\"
foto: Vjekoslav Ga\u0161parovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

U Istri, nedaleko Buzeta, iznad doline rje\u010dice Bra\u010dane, na hridi se uzdi\u017ee srednjovjekovna feudalna utvrda Petrapilosa. Utvrda je obnovljena u sklopu europskog projekta Kulterra, stvoriv\u0161i tako novu to\u010dku na turisti\u010dkoj karti Istre. Osim konstruktivne sanacije, stabilizacije, restauracije i konzervacije zi\u0111a, cjelokupnost revitalizacije upotpunjuje suvremeni i senzibilni arhitektonsko-oblikovni projekt pristupa i prezentacije baziran na implementaciji novonastalih arhitektonskih elemenata koji promi\u010du i elaboriraju novi sloj komunikacija, kao i nove modalitete funkcionalnih dispozicija sadr\u017eaja u svrhu ostvarivanja novih do\u017eivljajno-prostornih senzacija percepcije naslje\u0111a i krajolika, ali i infrastrukturnih preduvjeta za organizaciju povremenih kulturnih manifestacija.\u00a0Funkcionalni i oblikovni arhitektonski elementi izvedeni su od dugotrajnih i izdr\u017eljivih materijala \u2013 nosivi konstruktivni elementi derivirani su od plosnatoga samoza\u0161titnog \u010delika, dok su taktilne povr\u0161ine perfektuirane od masivnog drva hrastovih greda. Minimalisti\u010dki pristup intervencije upotpunjuju dva polifunkcionalna \u010deli\u010dna kontejnera.<\/span>\u00a0<\/span>Kvaliteta projekta detektira se u minucioznom istra\u017eivanju prezentacije ovakvih specifi\u010dnih ambijenata u kojima se pro\u017eima senzibilitet histori\u010dne arhitekture interijera i idili\u010dnog pejza\u017ea eksterijera.<\/p>\n

AKO TEBE ZABORAVIM\u2026 \u2013 HOLOKAUST U HRVATSKOJ 1941. \u2013 1945. \/ ZADNJE ODREDI\u0160TE AUSCHWITZ<\/strong>\u00a0| Damir Gamulin, Antun Sev\u0161ek | Zagreb, Savska cesta 25<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Mihaljevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Postav izlo\u017ebe\u00a0Ako tebe zaboravim\u2026 \u2013\u00a0 Holokaust u Hrvatskoj 1941. \u2013 1945.<\/em>, smje\u0161ten je na autenti\u010dnom mjestu stradanja \u2013 Francuskom izlo\u017ebenom paviljonu na Zagreba\u010dkom zboru, u blizini \u017eeljeznice, u kojemu se nalazio privremeni sabirni logor za \u017didove\u00a0 s podru\u010dja NDH. Te\u017eina teme \u2013 dodatno inspirirana dubokom simbolikom izlo\u017ebenog prostora, ali i inicijalnom \u017eeljom za mobilnosti izlo\u017ebe \u2013 usmjerile su projektante na stvaranje oblikovnog jezika u kojemu se u modularnom sustavu ispreple\u0107u tematski i prostorni, univerzalni i lokalni fenomeni. Metafora \u017eeljezni\u010dkog transporta kojim su \u017ertve odvo\u0111ene u Auschwitz polazi\u0161te je postava iza kojeg stoji jasan kustoski koncept i stav projektanata prema temi.\u00a0Autori arhitektonskim jezikom uspijevaju u potpunosti uroniti posjetitelja u tragiku stradanja, komunicirati svim \u010dulima i osje\u0107ajima, od tjeskobe i suosje\u0107anja do introspekcije.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/figure>\n

ZA NAGRADU \u2018NEVEN \u0160EGVI\u0106\u2019 ZA PUBLICISTI\u010cKI, KRITI\u010cKI, ZNANSTVENO\u2010ISTRA\u017dIVA\u010cKI I TEORIJSKI RAD NA PODRU\u010cJU ARHITEKTURE ZA 2020. GODINU NOMINIRANI SU:<\/strong><\/p>\n

Zrinka Bari\u0161i\u0107 Mareni\u0107<\/strong>\u00a0|\u00a0ARHITEKTICA ZOJA DUMENGJI\u0106<\/strong>\u00a0| Nakladnici: UPI-2M PLUS, Arhitektonski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Mihaljevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Iscrpnu doktorsku disertaciju posve\u0107enu izuzetnoj predstavnici hrvatskoga arhitektonskog modernizma, Zoji Dumengji\u0107 autorica je preto\u010dila u monografiju u kojoj njezin \u017eivot i djelovanje predstavlja u \u0161iremu stru\u010dnom i kulturnom kontekstu, hrvatskom i svjetskom, uvjerljivo uspostavljaju\u0107i vi\u0161eslojne poveznice i komparacije. U knjizi se isti\u010du specifi\u010dna polazi\u0161ta Zoje Dumengji\u0107 kao \u017eene i emigrantice, a fokus se usmjerava na najzna\u010dajnija ostvarenja unutar njezina cjelokupnog opusa od gotovo 200 projekata: realizacija, projekata i nagra\u0111enih natje\u010dajnih projekata. Ova uzorno strukturirana knjiga izniman je doprinos predstavljanju djelovanja sjajne arhitektice, ali i nizu monografskih obrada opusa istaknutih doma\u0107ih arhitektica i arhitekata 20. stolje\u0107a. Upravo je profesor Neven \u0160egvi\u0107 takav pristup postavio kao osnovu cjelovitog prikaza razvoja hrvatske arhitekture, a taj je pak prikaz jedan od klju\u010dnih temelja na kojem se razvija suvremena arhitektonska misao.<\/p>\n

Jelena Skorup Jura\u010di\u0107<\/strong>\u00a0|\u00a0ATOMIZIRANI HOTEL \u2013 NOVI TIP HOTELSKE ARHITEKTURE U REVITALIZACIJI GRADA ILI KRAJOLIKA<\/strong>\u00a0| Izdava\u010d: ArTresor naklada<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Mihaljevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Jednoj od klju\u010dnih tipologija dana\u0161njice, a napose bitnoj u hrvatskim okvirima \u2013 turisti\u010dkoj arhitekturi \u2013 autorica pristupa na temeljit i svje\u017e na\u010din. Tema knjige je atomizirani hotel koji nastaje dekompozicijom na strukturne elementarne jedinice (neizostavne i promjenjive) da bi zatim bile organizirane u elasti\u010dan sustav, koji se mo\u017ee po potrebi \u0161iriti i su\u017eavati. Atomizirani hoteli stoga ne zahtijevaju striktne prostorne standarde, ali se oslanjaju na posebnost arhitektonskih i dizajnerskih elemenata i na kulturu prostora u koji se ugra\u0111uju. No iza naslova koji predstavlja taj novi tip turisti\u010dke arhitekture, krije se \u010ditav historijat razvoja turisti\u010dkih praksi, povezanih kulturnih teorija i teorija turizma va\u017enih za obja\u0161njenje nastanka novog tipa.\u00a0Aktivna u praksi i teoriji, autorica povezuje svoja bogata iskustva i erudiciju u uzbudljivo i dinami\u010dno djelo za kojim \u0107e posegnuti svatko tko se bavi turisti\u010dkom arhitekturom, naro\u010dito u osjetljivomu ba\u0161tinjenom krajoliku.<\/span><\/p>\n

Andrija Rusan, Maroje Mrdulja\u0161, Vera Grimmer, Ana Bedenko, Frano Petar Zovko, Ante Nik\u0161a Bili\u0107, Tadej Gla\u017ear<\/strong>\u00a0|\u00a0\u010cASOPIS ORIS<\/strong>\u00a0| Suizdava\u010di: ORIS d.o.o., Oris Ku\u0107a arhitekture<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Mihaljevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Kao \u0161to je bila kobna za mnoga zadovoljstva koja smo uzimali zdravo za gotovo, 2020. godina pokazala je i koliko su ranjiva i krhka mjesta kreativnog dijaloga i \u010diste ljepote. \u010casopis\u00a0Oris<\/em>\u00a0rijetko je pouzdan, kulturan i vedar suputnik u nerijetko raspr\u0161enim i neuhvatljivim umjetni\u010dkim krugovima. Pa\u017eljivo bilje\u017ee\u0107i, vrijedno prate\u0107i i hrabro vode\u0107i, otvara vidike, odgaja generacije i s nevjerojatnom lako\u0107om prelazi granice i povezuje ljude, mjesta i ideje. Zajedno s\u00a0Danima<\/em>\u00a0Orisa<\/em>\u00a0neizostavno se ubraja u najva\u017enije kulturne doga\u0111aje u Hrvatskoj u protekla dva desetlje\u0107a. Vjerujemo da je\u00a0pandemijska pauza<\/em>\u00a0samo kratak predah te da \u0107e nas\u00a0Oris<\/em>\u00a0i svi koji ga stvaraju inspirirati i oplemenjivati jo\u0161 barem idu\u0107ih dvadeset godina.<\/p>\n

Zlatko Kara\u010d<\/strong>\u00a0|\u00a0SINAGOGE \u2013 STUDIJE O ARHITEKTURI SINAGOGA U HRVATSKOJ. ODABRANI TEKSTOVI<\/strong>\u00a0| Nakladnici: Arhitektonski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, UPI-2M PLUS<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Mihaljevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Zbornik odabranih autorovih tekstova o arhitekturi sinagoga i umjetnosti judaice u Hrvatskoj, pisanih tijekom proteklih dvadesetak godina, uz posve nove priloge, od iznimnog je zna\u010daja za afirmaciju hrvatske \u017eidovske zajednice. No jednako je va\u017ean doprinos na\u0161oj znanosti o umjetnosti i kulturnom identitetu, ali i istra\u017eivanju te tematike u me\u0111unarodnim razmjerima. Zna\u010daj istra\u017eivanja jo\u0161 je ve\u0107i kada se uzme u obzir te\u0161ka povijesna sudbina \u017eidovske arhitektonske i umjetni\u010dke ba\u0161tine gotovo posve uni\u0161tene u holokaustu. Autor je skupio i obradio rasutu gra\u0111u te ovom zbirkom pru\u017eio temelj za daljnja pojedina\u010dna istra\u017eivanja te teme, kao i za o\u010duvanje ba\u0161tine sinagoga. Nakon znanstvene monografije\u00a0Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj,\u00a0<\/em>autor nastavlja publiciranje sustavnih znanstvenih priloga izu\u010davanju multikulturalnih i multikonfesionalnih tema u hrvatskim okvirima, poti\u010du\u0107i pritom na o\u010duvanje fizi\u010dke i duhovne ba\u0161tine manjinskih zajednica kao dijela zajedni\u010dkoga bogatog i slojevitog naslje\u0111a.<\/p>\n

Iva Mar\u010deti\u0107<\/strong>\u00a0|\u00a0STAMBENE POLITIKE U SLU\u017dBI DRU\u0160TVENIH I PROSTORNIH (NE)JEDNAKOSTI<\/strong>\u00a0| Izdava\u010d: Pravo na grad, Zagreb<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Mihaljevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Stambene politike u slu\u017ebi dru\u0161tvenih i prostornih (ne)jednakosti, knjiga arhitektice i istra\u017eiva\u010dice Ive Mar\u010deti\u0107 u izdanju udruge Pravo na grad proizvod je dubinskog istra\u017eivanja na kojem su s autoricom radili Antonija Komazli\u0107 i Antun Sev\u0161ek. Biti arhitekt i govoriti o klju\u010dnoj ljudskoj potrebi za stanom, nadilaze\u0107i u isto vrijeme ograni\u010denja svoje struke s ciljem osvjetljavanja pozadinskih sila koji tu arhitekturu oblikuju, duboko je eti\u010dan \u010din. Suvremeni arhitekt nije vi\u0161e samo umjetnik ili tehni\u010dki potkovan kreator, on je dru\u0161tveni kultivator. Njegova uloga je kultivacija dru\u0161tva, s ciljem da pripremi to isto dru\u0161tvo da prihvati nove nadolaze\u0107e forme i nove modele dru\u0161tva i arhitekture koja \u0107e u isto vrijeme biti proizvod i stvaratelj tog dru\u0161tva. Sve je to dio jedne borbe za novi svijet u trenutnom dobu koje je izgubilo vjeru u utopiju. To je duboko politi\u010dki cilj koji se bori protiv strukturnog cinizma dana\u0161nje politike i prevladavaju\u0107e ideologije. Kako bi mijenjali svijet, u dvadesetom stolje\u0107u na\u0161i su preci uzimali pu\u0161ke u ruke. U dvadeset prvom stolje\u0107u uzimat \u0107emo ovakve knjige.<\/p>\n

Tamara Bja\u017ei\u0107 Klarin<\/strong>\u00a0|\u00a0\u201eZA NOVI, LJEP\u0160I ZAGREB!\u201c \u2013 ARHITEKTONSKI I URBANISTI\u010cKI NATJE\u010cAJI ME\u0110URATNOG ZAGREBA, 1918. \u2013 1941.<\/strong>\u00a0| Nakladnik: Institut za povijest umjetnosti, Zagreb<\/p>\n

\"\"
foto: Marko Mihaljevi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Knjiga na inventivan na\u010din ujedinjuje dvije bitne teme za hrvatsku arhitektonsku struku \u2013 institut arhitektonskih natje\u010daja i me\u0111uratnu arhitekturu Zagreba, pred kojim su danas ozbiljni izazovi postpotresne obnove. Uz prikaz svih pojedina\u010dnih natje\u010daja autorica uranja u teme geneze natje\u010dajne regulative, borbu za emancipaciju profesije, pitanja za\u0161tite autorskih prava i prava nagra\u0111enog autora na realizaciju, nadilaze\u0107i zadane prostorno-vremenske okvire istra\u017eivanja, pa nam tako pru\u017ea upori\u0161te za suvremenu promociju i razvoj instituta natje\u010daja kao po\u017eeljnog modela za demokrati\u010dne i transparentne odabire najkvalitetnijih prostornih rje\u0161enja. S druge pak strane, u brojnim podtemama i crticama sjajno obja\u0161njava genezu modernizma u atmosferi lokalnog konteksta koji oslikava bogatim vizualnim i tekstualnim materijalom, pru\u017eaju\u0107i njihovu znala\u010dku interpretaciju.\u00a0\u201eZa novi, ljep\u0161i Zagreb!\u201c anga\u017eirano je istra\u017eivanje povijesti za bolje, po\u0161tenije i ljep\u0161e gradove u sada\u0161njosti; posve\u0107eno natje\u010dajima u me\u0111uratnom Zagrebu koliko i samim natje\u010dajima i samoj onodobnoj arhitekturi; knjiga koja se mo\u017ee \u010ditati kroz vi\u0161e fokusa, intrigantna i inspirativna stru\u010dnoj i \u0161irokoj javnosti.<\/span>
\n<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/figure>\n

Svim kolegicama i kolegama koji su prijavama svojih radova poduprli ovaj doga\u0111aj zahvaljujemo na sudjelovanju, a sponzorima koji su potpomogli realizaciju na potpori i podr\u0161ci.<\/strong>\t\t<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na prijave za\u00a0Godi\u0161nju izlo\u017ebu ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2020. godini\u00a0pristiglo je ukupno\u00a096 autorskih radova. Radove je valorizirao stru\u010dni \u017eiri u sastavu:\u00a0Ante Nik\u0161a Bili\u0107, Helena Paver Njiri\u0107\u00a0i \u010dlanovi Stru\u010dnog savjeta UHA-e:\u00a0Breda Bizjak,\u00a0Ton\u010di \u010cerina\u00a0(voditelj),\u00a0Ivana Ergi\u0107,\u00a0Antonio Grgi\u0107,\u00a0Ana Mr\u0111a,\u00a0Lea Pelivan\u00a0i\u00a0Ana \u0160verko. Iz valorizacije radova u konkurenciji za Nagradu Neven \u0160egvi\u0107 izuzeli su se Ante Nik\u0161a Bili\u0107 i […]\n","protected":false},"author":2,"featured_media":25578,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[30],"tags":[],"class_list":["post-6061","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6061"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6061\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25556,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6061\/revisions\/25556"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media\/25578"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/d-a-si.hr\/web\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}