HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
HRVATSKI MUZEJ ARHITEKTURE
Predstavljanje knjige Tamare Bjažić Klarin
ERNEST WEISSMANN: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA ARHITEKTURA, 1926. – 1939.
u četvrtak, 10. ožujka 2016. u 18,00 sati
u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Strossmayerov trg 14, Zagreb
Knjigu i opus arhitekta predstavljaju
akademik ZVONKO KUSIĆ
predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
akademik ANDRIJA MUTNJAKOVIĆ
voditelj Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU
dr. sc. TAMARA BJAŽIĆ KLARIN
autorica knjige
Knjiga ERNEST WEISSMANN: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA ARHITEKTURA, 1926. – 1939.
prvi put donosi cjelovit uvid u dio profesionalnog djelovanja Ernesta
Weissmanna (1903. – 1985.), ključne stvaralačke ličnosti hrvatske
arhitekture i ravnopravnog sudionika za povijest svjetske arhitekture 20.
stoljeća važnih događanja. Školovan na Tehničkom fakultetu u Zagrebu,
Weissmann svoj arhitektonski diskurs formira pod utjecajem Adolfa Loosa i Le
Corbusiera čiji je višegodišnji suradnik u Parizu, te sovjetskih i
nizozemskih konstruktivista Nikolaja Kollija i Marta Stama. Predan ideji
društveno odgovorne arhitekture, Weissmann agilno djeluje na njezinoj
afirmaciji u domovini, samostalno i u sklopu Radne grupe Zagreb, ali i u
okrilju Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (CIAM), vodećeg svjetskog
arhitektonskog i urbanističkog foruma od 1928. do 1959. godine. Njegov
projektantski opus, zasnovan na inženjerskoj znanstveno-analitičkoj metodi,
čine gotovo isključivo tipske standardizirane zgrade zdravstvenih ustanova i
multifunkcionalni javni objekti, kojima promiče novo građenje,
funkcionalnost, ekonomičnost i najsuvremenija tehnološka rješenja, tj.
cjelovit način uzročno-posljedičnog promišljanja programa, prostora i
konstrukcije, a onda nužno i oblikovanja. Slobodni plan i skeletna
konstrukcija, a u konačnici standardizacija i prefabrikacija, u službi su
izgradnje kvalitetnog životnog okruženja svih, ali ponajviše ljudi s margine
društva, radničke populacije čije je nehumane stambene uvjete na periferiji
prikazao s Radnom grupom Zagreb (RGZ) na Četvrtoj izložbi Udruženja
umjetnika Zemlja 1932. godine. Predstavljeno istraživanje bilo je rezultat
rada Grupe na analizama Zagreba namijenjenih Četvrtom kongresu CIAM-a na
temu funkcionalnog grada u Ateni.
Dok u domovini od 1928. do 1933. sudjeluje u svim za novo građenje važnim
događanjima, u razdoblju od 1933. do 1937. djeluje u Londonu i Parizu
zagovarajući unutar CIAM-a aktivno participiranje arhitekata u promjeni
aktualnih društvenih prilika, što izravno implicira i politički angažman
artikuliran u tzv. alternativnoj verziji Atenske povelje, i demokratizaciju
Kongresa. Ovaj do danas malo poznati, ali važan segment povijesti moderne
arhitekture, stvara zajedno s istomišljenicima i Le Corbusierovom
opozicijom, vodećim svjetskim modernistima poput Pierra Jeannereta, Joséa
Luisa Serta, Charlotte Perriand, Arthura Korna i Wellsa Coatesa. Svoje
humanističko poslanje Weissmann nastavlja i nakon Drugog svjetskog rata u
Ujedinjenim narodima, na mjestu direktora Odjeka za stanovanje i urbanizam,
i dalje doprinoseći razvoju struke u Hrvatskoj, ali i u Jugoslaviji,
angažiranjem domaćih stručnjaka u inozemstvu i međunarodnim projektima, od
kojih su najpoznatiji projekti Južnog Jadrana i obnove u potresu razrušenog
Skopja.
O ZNANSTVENOM DOPRINOSU I ZNAČAJU KNJIGE
Knjiga se temelji na doktorskoj disertaciji Ernest Weissmann: arhitektonsko
djelo, 1926. – 1939. izrađenoj u sklopu znanstvenog projekta Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti Hrvatskog muzeja arhitekture Modernizam i
prostorni identitet Hrvatske u 20. stoljeću voditelja akademika Borisa
Magaša.
U cilju valorizacije Weissmannovog doprinosa novom građenju u Hrvatskoj
istražen je proces njegovog usvajanja od formalno-stilskog do
prostorno-konstruktivno-tehnološkog koncepta. Težište rada je na
Weissmannovim tipskim prefabriciranim zgradama zdravstvenih ustanova
(projektima Sanatorija tuberkuloze kosti i zglobova u Kraljevici, Židovske i
Zakladne i kliničke bolnice u Zagrebu), jedinstvenom eksperimentu u
svjetskim razmjerima, kao i definiranju njegovog arhitektonskog diskursa.
Naime, iako je bio Le Corbusierov suradnik, Weissmann ne dijeli ni njegovo
poimanje zadaće arhitekta niti samog čina arhitektonske kreacije. Kao što je
autorica temeljito argumentirala, Weissmann je jedini iskonski
konstruktivist hrvatske međuratne arhitekture, pobornik Marta Stama, Hannesa
Meyera i drugih progresivnih arhitekata koji u prvi plan stavljaju društveno
poslanje arhitekta. Ne manje važna je i autoričina teza o obnovi tzv. lijeve
frakcije unutar CIAM-a 1930-ih godina koja knjigu čini zanimljivom i
međunarodnoj znanstvenoj zajednici čiji je ugledni član profesor Ákos
Moravánszky s Instituta za povijest i teoriju arhitekture Visoke tehničke
škole (gta ETH) u Zürich napisao predgovor.
Predstavljajući Weissmannov stvaralački rad monografija ujedno upotpunjava i
iznimno važan segment povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća te donosi
niz saznanja o procesu prihvaćanja novog građenja, prilikama u stručnim
krugovima i ključnim urbanističkim i arhitektonskim temama međuratnog
Zagreba. Jedan od priloga u knjizi je i katalog od tridesetak Weissmannovih
projekata i realizacija među kojima su i paviljoni Agronomskog fakulteta te
obiteljske kuće Kraus i Podvinec u Zagrebu.
Knjiga se temelji na sustavnom istraživanju u više od 30 arhivskih,
muzejskih i znanstvenih ustanova u inozemstvu i Hrvatskoj. Na 349 stranica
donosi preko 300 ilustracija – fotografija, perspektivnih prikaza i
arhitektonskih nacrta. Posebno važna je prvi put cjelovito objavljena
grafička i fotodokumentacija vezana uz sudjelovanje Radne grupe Zagreb na
Četvrtom kongresu CIAM-a u Ateni 1933. godine, kao i do danas nepoznati
Weissmannovi projekti poput onih za Đački oporavilišni dom ili Planinski
hotel. Glavnina ilustracija je iz Weissmannovog osobnog arhiva koji se čuva
u UBU Gallery u New Yorku, (Zbirka Marc Dessauce), Fondation Le Corbusier i
arhiva Charlotte Perriand u Parizu.
Knjigu su financijski podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, Ministarstvo
kulture i Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Istraživanje u
Fondaciji Le Corbusier (FLC) u Parizu i arhivu gta ETH u Züricha
stipendijama su podržali Vlada Republike Francuske i Švicarska nacionalna
zaklada za znanost (SNSF).
Knjiga će se na promociji prodavati po promotivnoj cijeni.
O AUTORICI
Tamara Bjažić Klarin rođena je u Zagrebu. Diplomirala je na Arhitektonskom
fakultetu, a doktorirala na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog
fakulteta u Zagrebu. Od 2002. do 2015. godine radila je u Hrvatskoj
akademiji znanosti i umjetnosti Hrvatskom muzeju arhitekture. Od kolovoza
2015. znanstvena je suradnica u Institutu za povijest umjetnosti. Sudionica
je nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je niza
znanstvenih i stručnih radova, poglavlja u knjigama i leksikonskih jedinica.
Suautorica je izložbenih kataloga i scenarija za dokumentarne filmove.
Scenaristica je emisije Trikultura o arhitekturi i dizajnu Hrvatske
televizije.
Držala je predavanja na doktorskim studijima na Visokoj tehničkoj školi u
Zürichu, Arhitektonskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu te
sudjelovala na brojnim konferencijama (IPU, Zagreb i Split; GHI, Hamburg;
IUAV, Venecija; Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu; MAO,
Ljubljana itd.). Stipendistica je vlade Republike Francuske (2006.) i SNSF
(2014.). Zahvaljujući potonjoj boravila je kao akademski gost na gta ETH u
Zürichu.
